Zgrada SANU

Srpska akademija nauka i umetnosti

Zgrada Srpske akademije nauka i umetnosti projektovana je 1912. godine. Njegovi autori su arhitekte Andra Stevanović i Dragutin Đorđević kojima ovo nije bio jedini zajednički rad. Do početka Prvog svetskog rata gradnja je samo započeta, a a onda je rat prekinuo gradnju ovog kao i više drugih značajnih i monumentalnih zdanja u Beogradu.

Zgrada u Knez-Mihailovoj 35 završena je tek 1924. godine i bila je u tom trenutku jedna od najvećih u ovoj ulici. Samo projektovanje bilo je veliki i ozbiljan posao, jer je zgrada imala veliku osnovu, imala je fasade na tri ulice, a trebalo je da bude monumentalna i reprezentativna pošto je bila namenjena tako značajnoj nacionalnoj instituciji. Glavna karakteristika fasade prema Knez-Mihailovoj je široki srednji deo koji se završava kupolom velikih dimenzija. Zdanje ima bogatu fasadnu dekoraciju koju čini više skulptura i floralni motivi u stilu secesije. Zemljište na kojem je sagrađena zgrada Akademije poklonio je „za prosvetne ciljeve“ knez Mihailo Obrenović.

Srpka akademija nauka i umetnosti, pod imenom Srpska kraljevska akademija, osnovana je ukazom kralja Milana Obrenovića od novembra 1886. godine. Delila se u „četiri reda“ i mogla je da ima najviše 25 članova, a zakonom koji je donet šest godina kasnije broj akademika je povećan na 34. Prve akademike, njih 24, imenovao je kralj Milan aprila 1887. godine. Ovu instituciju u početku su činile akademije prirodnih, filosofskih, društvenih nauka i Akademija umetnosti. Za prvog predsednika izabran je Josif Pančić, koji je tada već bio veoma bolestan tako da sam nije mogao pročitati svoju predsedničku besedu. Ta beseda se smatra njegovim naučničkim testamentom u kojem on novoosnovanoj Akademiji poručuje da se u radu rukovodi „samo istinom i strogom naučnom objektivnošću“.

Predistorija najviše naučne i prosvetne ustanove u Srbiji počinje formiranjem Društva srpske slovesnosti, koje je osnovano maja 1842. godine. Osnivači Društva srpske slovesnosti bili su Jovan Sterija Popović i Atanasije Nikolić. Zadaci Društva, pored ostalog, bili su širenje nauke na srpskom jeziku, usavršavanje srpskog jezika i izrada pravopisa i rečnika. Knez Mihailo Obrenović ga je ukazom ukinuo početkom 1864. godine, a polovinom iste godine osnovano je Srpsko učeno društvo. Sednice Srpskog učenog društva i Srpske kraljevske akademije, izvesno vreme čak i posle podizanja nove zgrade u Knez-Mihailovoj, držane su u Kapetan-Mišinom zdanju u kojem se našla Velika škola neposredno po osnivanju 1863. godine. Srpska kraljevska akademija bila je od 1909. godine smeštena u Brankovoj 15, u zgradi koja je srušena 1963. godine.

Srpka kraljevska akademija 1947 godine dobija ime Srpska akademija nauka i umesto četiri sada ima šest odeljenja (prirodno-matematičkih nauka, tehničkih nauka, medicinskih nauka, literature i jezika, društvenih nauka i odeljenje likovne i muzičke umetnosti). Akademija je 2003. godine izabrala 21. predsednika. U okviru Srpske akademije nauka i umetnosti, osim odeljenja i nekoliko instituta, deluju i tri ustanove od izuzetnog kulturnog značaja. To su Biblioteka, Arhiv i Galerija SANU.